Glagoljica
Glagoljica je staroslavensko pismo čiji su autori braća Ćirilo i Metodije. Riječ glagoljica nastala je od staroslavenske riječi glagolati što znači pričati. Nastala je sredinom 9. stoljeća. Početkom 16. stoljeća, latinica počinje postepeno da potiskuje glagoljicu. Međutim u pojedinim hrvatskim krajevima, glagoljica je opstala čak do 19. stoljeća.
Glagoljica najčešće ima oko 40 slova, zavisno od vrste. Koristila se je za svečana pisma, kao i ćirilica. Postoje dvije vrste glagoljice a to su obla i uglasta. Obla glagoljica je nastala 862. godine. Najviše se je upotrebljavala u hrvatskim primorskim krajevima pa čak i u slovenskim krajevima. Uglasta glagoljica je nastala u 12. stoljeću u Hrvatskoj. Postoje mnogi glagoljaški spomenici. Najpoznatiji od njih su Baščanska ploča koja je pronađena na ostrvu Krk kod Baške. Također postoji prva knjiga koja je štampana na glagoljici a naziva se Misal po zakonu
Glagoljica najčešće ima oko 40 slova, zavisno od vrste. Koristila se je za svečana pisma, kao i ćirilica. Postoje dvije vrste glagoljice a to su obla i uglasta. Obla glagoljica je nastala 862. godine. Najviše se je upotrebljavala u hrvatskim primorskim krajevima pa čak i u slovenskim krajevima. Uglasta glagoljica je nastala u 12. stoljeću u Hrvatskoj. Postoje mnogi glagoljaški spomenici. Najpoznatiji od njih su Baščanska ploča koja je pronađena na ostrvu Krk kod Baške. Također postoji prva knjiga koja je štampana na glagoljici a naziva se Misal po zakonu
Ćirilica
Ćirilica je najrasprostranjenije slovensko pismo, koje se je razvilo iz grčkog pisma. Ne postoje sigurni historijski podaci koji govore o mjestu i vremenu nastanka ćirilice. Pojedini naučnici smatraju da ju je napisao Ćirilo, neki da je Ćirilov brat Metodije i neki smatraju da je Ćirilev učenik Kliment Ohridski. Iz grčkog alfabeta su uzeta 23 slova koja su malo izmijenjena te je dodato još 14 slova u ćirilici. Svako slovo u ćirilici je imalo dvojaku vrijednost kao i u glagoljici. Postoji stari spis koji govori o začetnicima ćirilice, Ćirilu i Metodiju, i koji je pod nazivom ''O pismenima''. Postoje naravno mnogi i ćirilićni spomenici. Najstariji od njih je Samuilova ploča iz 993. godine. Jako poznati ćirilići staroslovenski spomenik iz 11. vijeka je Hilandarski odlomak, koji je pronađen u podrumu Hilandara. U Bosni i Hercegovini se smatra da je Humačka ploča prvi i ujedno najstariji ćirilićki natpis iz 11. vijeka.
Bosančica
Bosančica je pismo koje se koristilo u srednjovjekovnoj Bosni. Nastalo je u Bosni i okolini. Davana su joj različita imena kao npr. bosanska ćirilica, hrvatska ćirilica, bosansko-hrvatska ćirilica, srpsko pismo, bosančica, bosanica, bukvica i često zapadna ćirilica. U literaturi piše kako kada se je ćirilica u 10. stoljeću širila sa istoka, zahvatila je i dio bosanskog područja gdje je razvijen poseban oblik bosančice, koji je spoj glagoljice i latinice. Postoji mnogo više spomenika pisanih bosančicom nego glagoljicom. Zbog toga što su kasnije prevedena sa glagoljice na bosančicu. Najstariji je Humačka ploča, a zatim Povelja Kulina bana. Pored njih, bosančicom su također napisani i nadgrobni epigrafi u Travuniji, Miroslavljevo jevanđelje, Daničićevo evanđelje, mnogi natpisi, zapisi i povelje. Bosančica se je zadržala kod bosanskih franjevaca do 19. stoljeća.